SEKS-TURIZAM U TAJLANDU

Odkad je pala noć, Pataja je promijenila lice. Zabliještila je u crvenom, digla se, opila i rasplesala. Iz barova trešti ‘trash’ pop, ali turiste to nimalo ne smeta. Pažnju im privlači lascivna vizuala. Kako prolaze pored barova, djevojke vrište za njima. Mame ih, lako padaju. Egzotične ljepotice dalekog istoka, tradicionalno vješte nimfomanke, brižne i osjećajne kurve, razularene kurtizane… Da bi presretnim turistima izazov bio veći, a igra zabavnija, najljepše među njima su zapravo muškarci. Ali i njih se puši, na ovakvom izletu iz pakla sve se dopušta. Norme i regule ionako su ostavili doma. Sada su u nevjerojatnom epicentru suvremene sodome i gomore. Apsolutni hedonizam jednostavna je šifra za nekoliko dana potpuno drugačijeg bijega od dosadne i prestresne realnosti.

Nisu to obični turisti, sa itinererom, fotićima i vodićem – to su “seks-turisti”, Huellebecqovi devalorizirani mizantropi, lagani avanturisti novog doba i dokoni egzekutori čovjekove vjekovne potrebe za što ugodnijom, ljepšom i instantnijom površinom !

Prolazim tim nasmijanim paklom. Oronuli djedica sa sjevera Europe hoda pod ruku sa prelijepim komadom egzotičnog mesa koje bi po mu po godinama komotno mogla biti unuka. Prerano umirovljeni američki vojnici pljuju pivu i vrište “O my God!” kad nasred ceste napipaju zakržljali penis ispod kratke suknje nepotpuno transformiranog transseksualca “Ali kako je moguće!”, skviče rasterećeni činjenicom čuje li ih cijela ulica “Pa imaš najbolje sise na svijetu!”. Bez straha od potkupljene policije koja ovdje zalazi eventualno u civilu i po vlastito zadovoljstvo, ispred seven-elevena se prodaje kokain, speed i trava. Iz salona za masažu iskotrljaju se kolica u kojima sjedi napokon zadovoljeni invalid, zatvorenih očiju i besramnog osmjeha na licu. Tu su perverzni i namršteni Japanci, samozatajni i dječački razulareni Arapi, krupni, prepotentni i nabrijani Afrikanci, začuđeni i razigrani Indijci, mrtvo dosadni Njemci…Nigdje ljepše djevojke i nigdje uvjerljiviji transseksualci mame ih na svakom koraku. Zovu ih da pristupe u egzhibicionistički bar “Super pussy” gdje se žene natječu u bacanju ping pong loptice iz vagine u dalj. Zovu ih na go-go show, gdje svaka plesačica iz praktičnih razloga nosi broj na tangama. Zovu ih na sado-mazo zabavu, nude im posebnu ponudu večeras, par friško pristiglih djevica sa sjevera. Zovu ih da sjednu u prvi red na meču thai-boksa… Dok dečki piju pivu i vulgarno se nasmijavaju, a po njima pršti znoj i krv boksača, one će se indiskretno spustiti na koljena i popušiti im kurac.

Tu je i jedan Hrvat koji me vodi uokolo i objašnjava “Ovo je stvarno špica pakla, nema dalje i luđe od ovog, prava slika je ipak malo blaža i drugačija!”. Mladi gospodin nije htio otkriti za Globus ništa osim da se zove Ante, da je zagrebački Hercegovac te da već pet godina živi u Tajlandu i bavi se izvozom. “Prostitucija je najveća industrija u Tajlandu, a velik dio turista dolazi ovdje zbog seksa. Ali nije to tipična prostitucija! Tajlanđanke uživaju u svom poslu, rade s guštom, novac za seks se ne podrazumijeva, nego je stvar napojnice. Sida je mit, a legalni rizik minimalan. Ovdje nema tužnih priča!”

Studije pokazuju da većina seks-turista u svojoj domovini nikad nije niti bi spavala sa prostitutkom. No Tajland je ‘drugdje’, Tajland je bijeg. Oni ovdje, zbog drugačijeg načina izvođenja njihovog posla i zbog njihove samostalnosti, ležernosti, motiviranosti i egzotičnosti, prostitutke ne doživljavaju prostitutkama.

“Problem je složen” priča mi Ante koji se hvali da puno vremena posvećuje studiranju kulture u kojoj je odlučio živjeti. “Žena je postala nositelj tajlandske obitelji. Oduvijek zapostavljane u patrijarhalnom društvu, žene sve više odlaze u prostituciju. Zarađenim novcem uzdržavaju siromašne obitelji, a očevi i muževi taj novac zapiju i potroše na druge prostitutke. Zbog toga Tajlanđanke sve više favoriziraju strance, pa je seks sa njima ujedno i prilika za brak i bijeg odavde”…

“Žene su ovdje majke”, nastavlja Ante, “radišne su i brižne, puno su sposobnije od muškaraca iako su im oduvijek bile podređivane. Zato sam i u svojoj kompaniji zaposlio samo njih, u muškarce se jednostavno ne možeš pouzdati! Tajlandsko društvo vrlo precizno možeš usporediti sa trutovima i pčelama"

“Žene su odgovorne!” već se ozbiljno zalaufao moj domaćin, “Zato i odlaze u prostituciju, da bi napravile nešto od svog života i da bi pomogle svojoj siromašnoj rodbini. One čak velik dio zarađenog novca doniraju budističkim hramovima, kako bi prikupili blagoslov. Budizam uvelike utječe na njihov život! To možeš vidjeti i po tome što poštuju svoje muževe poput boga, iako su oni razvratni, agresivni i glupi! Možeš misliti onda kakve su prema strancima…"

Zastao je nesiguran i neodlučan, razapet između želje da ugazi u vlastiti primjer i mudrosti da šuti. Dilema je trajala tek trenutak. “Vidi, živio sam neko vrijeme sa lokalnom djevojkom. Ponekad sam znao otići van s dečkima, ostati do kasna, napio bih se, ponekad i uzeo neku prostitutku… Ali kad bih se vratio doma u 9 ujutro, ona bi bila budna i čekala me. Izgrlila bi me, izljubila, oprala bi me i polegla u postelju te izmasirala. Tek onda zaspali bi skupa! Radi se o bitnoj razlici u kulturi koju je nama teško shvatiti. Dokle god si ti njen i brineš se za nju, dobro je. Nema veze što radiš kad nisi s njom, dokle god joj se vračaš, ona je tvoja!"

Niz istraživača s odsjeka političkih znanosti na bankokškom sveučilištu Chulalongkorn procijenilo je da u Kraljevini Tajland djeluje 2,8 milijuna prostitutki od cega je 20 000 muško, a čak 800 000 maloljetnika! Znatan je i udio tzv. ‘lady-boysa’ – transseksualaca, odnosno muškaraca koji su uspjeli ili planiraju promijeniti spol. Njihov je broj teško i procjeniti jer su često savršeno kamuflirani. Ponekad se, primjerice, razotkriju, tek kad pobijede na izboru za Miss Universe. Teško je procijeniti i broj seks-turista, ali ako se zna da zemlju godišnje posjeti 16 milijuna stranaca i da je od njih 35% više muškaraca, te da prostitutke dnevno upražnjavaju pola milijuna mušterija, od kojih je 80% lokalaca, o tom se broju da spekulirati.

Tražeći najbolji primjer seks turista, došao sam do još jedne osobe koja se ne želi slikati niti razotkrivati svoj pravi identitet. “Ovdje je genijalno jer sam svaki dan sa svakom novom ženom netko drugi. Njih ne zanima moj pravi identitet nego ono što dobiju. Dapače niti mene ne zanima, ostavio sam ga doma već dvanaesti put.”. Lagano zavrnuti brkovi, tvrd naglasak i oštar pogled, tek trunku zavučen pod obrve i odvučen u križ, odavali su ga da je Nijemac. Odkad je prije dvanaest godina prekinuo brak bez djece, redovito godišnje odmore provodi u Pataji i očigledno ga to zabavlja poput malog djeteta. “Tajland je nepresušan izvor novih iskustava za svakog istraživača” upustio se u priču “Ove sam godine otkrio lady-boyse! Oduvijek sam naslučivao tko je muško ispod suknje a tko ne, prepoznaju se po hodu, po velikim stopalima i po adamovoj jabučici… Dobro, u posljednje vrijeme se i to kirurški rješava. Ali zapravo nije me briga. Ako žele biti žene, za mene su žene. Imaju li penis ili ne. Svakako puno bolje znaju baratati tuđim penisom u ustima! Ipak su nekad bili muškarci pa znaju što nam treba. Puno sam slušao o tome, ali tek sam se neki dan prvi put uvjerio. I odlično je, navukao sam se!” nasmijao se gromoglasno.

Pitao sam tog redovnog hodočasnika tjelesnom užitku, ne zastrašuje li ga ikad turbulentna politička situacija u zemlji, državni udari, neredi, terorizam separatističkih fundamentalista sa juga… “Ma ne…” odmahnuo je na prvu “To su gluposti napuhane u medijima. Kad si ovdje, ništa od toga niti vidiš, niti čuješ, niti osjetiš!” Dobro, a AIDS, a spolne bolesti, nastavio sam rešetati pitanjima promiskuitetnog čiču. “To je također jedna od velikih iluzija. Nije tako lako dobiti sidu, uostalom ove cure su profesionalke. Nema tog novca kojima ćete kupiti seks bez kondoma!”

Doista, epidemija AIDS-a uzela je maha u osamdesetima, ali je kroz devedesete u Tajlandu provedena najuspješnija preventivna kampanja u svijetu koja je smanjila broj oboljelih za 80%. Danas je zaraženih HIVom nešto manje od 1%, a državne statistike govore da je više zaraženih u redovima vojske nego među prostitutkama. Toj su uspješnoj kampanji uvelike doprinjele prostitutke iz EMPOWER-a, jedne od najvećih civilnih udruga seksualnih radnika na svijetu.

Jedna od osnivačica EMPOWERA i njegova direktorica, Chantawipa Noi Apisuk, koju sam pronašao u njenom uredu usred Patponga – četvrti crvenih svjetala u Bangkoku, objasnila mi je kako su suzbili AIDS. “Proveli smo veliku edukativnu kampanju, uveli obavezna testiranja jednom mjesečno i počeli dijeliti besplatne kondome prostitutkama. U tome nam je uvelike pomogao i bivši ministar turizma, mr. Mechai Viravaidya, kojeg danas svi Tajlanđani znaju pod nadimkom 'mister Kondom'! On je neumorno ušao u tu kampanju, čak je i vlastiti lanac restorana prozvao ‘Kondomi i kobase’!”

Osim brige o zdravlju prostitutki, EMPOWER se bavi i pružanjem besplatne edukacije prostitutkama, prilagođene njihovom izvrnutom radnom vremenu. “Prošle je godine na državnom sveučilištu diplomiralo 60 naših cura!” hvali se Noi, “ali to ne znači da djevojke koje se educiraju žele pobjeći od svog posla. Dapače, među prostitutkama Patponga lako se nađu i odvjetnice i poduzetnice. Većina cura koje diplomiraju i zaposle se, i dalje se bave prostitucijom jer to vole. Iako je prostitucija najstariji zanat i nikad neće izumrijeti, EMPOWER je ne potiče nego samo prihvaća realnost i reagira na nju tako da pomaže onima koji tu pomoć zaslužuju!”

Noi se u svojim kasnim četrdesetima više ne bavi prostitucijom. Ona je svoj zanat isklesala u prvoj generaciji nakon Vijetnamskog rata. Prostitucija je prije toga u Tajlandu bila podjednako prisutna kao bilo gdje drugdje. Doduše, razvratni kralj Rama V. koji je sam imao 4 žene i kraljevski harem te s njima 77 djece, 1934. godine je legalizirao prostituciju. Pod pritiskom Ujedinjenih Naroda, tajlandska je vlada 1960. godine tu legalizaciju ukinula, ali se potom dogodio Vijetnamski rat.Tajland je postao primarna zona R&R “rest & recuperation” za napaćene američke vojnike. Oni su ju kolokvijalno preimenovali u I&I – “Intercourse & intoxication”, a broj lokalnih djevojaka koje su odlazile u prostituciju rastao je eksponencijalno.

“Kad je 1976 godine rat završio” prisjeća se Noi, “političari i biznismeni koji su vodili glavne klubove i bordele, preusmjerili su se na turizam. A cure su odradile dobar PR. Američke mušterije pronijele su dobar glas o njima, pa se industrija jednostavno zakotrljala dalje!”

Danas je to industrija koja Tajlandu donosi 4,3 milijarde US$ godišnje. Službeni vladin stav je banalan – “prostitucija ne postoji jer je ilegalna”. Posljednji tajlandski premijer i veliki reformator, Thaksin Shinawatra, najavljivao je legalizaciju prostitucije i zbog toga da se nemalen prihod od nje napokon počne oporezivati i slijevati u državnu blagajnu. No prošle godine u rujnu, vojna hunta izbacila ga je iz ureda, pa je cijela priča oko legalizacije ponovno zamrznuta. Unatoč previranjima koja redovno dižu i ruše državne aparate, neke stvari se nikad ne mjenjaju. Policija je potkupljiva, a aktivni političari imenom i prezimenom, vlasnici su čitavih crvenih četvrti. “Na primjer, parlamentarni zastupnik Chuwita Kamolvisit je legalan vlasnik najvećeg lanca ‘salona za masažu'”, ustvrdila je Noi, “U Lachada ulici upravo se dovršio ‘zabavni’ kompleks koji je veći od sveučilišta, a moderniji od parlamenta! Šuška se da su iza tog projekta ljudi iz vrha politike! Prominentni političari prošapću na jastucima naših cura…” nasmijala se Noi vragolasto.

“Suludo je da se sve zna, sve je svima jasno, a ništa se ne radi na legalizaciji prostitucije!” požalila mi se Emi, prostitutka s Patponga koju sam ulovio nakon besplatnih satova engleskog jezika, koje pohađa u EMPOWERu. “Vladini činovnici svaki nas mjesec dolaze popisati i testirati na AIDS i spolne bolesti. Kako je to moguće, ako je naše zanimanje protuzakonito?” nakratko se naljutila, a potom se i ona vragolasto nasmijala “a večer-dv'je kasnije, vračaju se u civilu i plaćaju nam da ih jašimo!”

Emi je lady-boy i plesačica u go-go baru. Došla je u Bangkok prije 7 godina u potrazi za boljim životom. Živjela je u selu kraj Chiang Maia na sjeveru Tajlanda, u siromašnoj obitelji sa 8 braće i sestara. Otkad se sjeća sebe, nije se dobro osjećala u svom spolu, a roditelji i okolina nisu je zbog toga osuđivali niti pokušavali promijeniti. Završila je srednju školu s najboljim ocjenama i ambiciozno krenula na studij u Bangkok. “Veliki grad me pojeo”, priznala je. Glas joj je blag ali dubok, u tragu muškog, on ju vjerojatno jedini odaje. Pogled joj odaje inteligenciju i duboku žensku crtu. Nježna je i smirena, strpljivo i pozorno sluša, a nenametljivo i toplo priča, uz neizbježnu ali odmjerenu dozu koketerije. “Počela sam se baviti plesanjem i prostitucijom i odmah sam zavoljela taj posao. Počela sam zarađivati velike novce i shvatila da novcem mogu doći do svega što poželim. Da sam ostala u selu i radila u tvornici, poput mojih sestara, zarađivala bi 25 puta manje! Ovako imam novaca za dobar život! Više od polovice šaljem obitelji, znaju odakle dolazi taj novac ali ne prigovaraju... a s ostatkom se malo-pomalo transformiram u ono što jesam.” Munjevito spusti pogled, a rukama odmahne po svom tijelu odozgora prema dolje… Besprijekorni silikoni koštali su je oko 6000 kn, a trenutno štedi za operaciju genitalija koja će ju stajati oko 20 000 kn.

Emi je svjesna da je Tajland zemlja sa vjerojatno najliberalnijim stavovima prema transseksualcima. Razlog tome, između ostalog krije se u budističkoj tradiciji. Tajlanđani vjeruju da duše koje se rode u tijelu transseksualca, zapravo odrađuju pogreške koje su činili u prošlom životu, pa prema tome više zaslužuju žaljenje nego osudu.

Međutim, razlog za toliku rasprostranjenost prostitucije, ne krije se u budističkoj tradiciji, već u odmaku od nje. S početkom dvadesetog stoljeća, kada su u Tajland intenzivno počele prodirati zapadnjačke vrijednosti, stali su se mijenjati idealni tipovi muškarca i žene. U snažnom patrijarhalnom društvu, nositelj tih promjena bio je, naravno, muškarac. Njegov negdašnji ideal – bodar, snažan i hrabar ratnik, mudar i močan vođa koji pomaže slabima i oprašta neprijatelju – stao se gubiti. Pojam muškosti zamijenilo je sve ono što je nekad bilo poročno: pijanstvo, kockanje, ženskarenje, svadljivost, koruptivnost itd. Gubljenje djevičanstva kod prostitutke postao je novi prijelazni ritual, inicijacija u muškarca. Jedna studija provedena prošle godine među Tajlandskim vojnicima pokazala je da ih je 73% izgubilo nevinost kod prostitutke, a da ih 97% redovito posjećuje bordele.

Žene su s druge strane postale tolerantne prema činjenici da im muževi troše novac na prostitutke, sve pod izgovorom da je bolje to nego da imaju ljubavnice. Muška promiskuitetnost prihvatljiva je u cijelom tajlandskom društvu, pa su čak ženski časopisi puni savjeta kako se nositi s time. Čak 74% žena smatra da je “za muškarca prirodno upražnjavati seks sa bilo kim i bilo kad mu se prohtije.”

Ženski ideal se također promijenio shodno okolnostima. Srozala se vrijednost negdašnje majke i odgajateljice, vješte i profinjene domaćice, dražesne i prijazne žene, skromne u svom nastupu i vladanju te konzervativne u seksualnosti.

Znanstvenici se slažu da fenomen seks turizma ima uzrok isključivo u porastu potrošačkih vrijednosti i materijalističkoj prirodi suvremene tajlandske kulture.

Noi, nekoć prostitutka, a danas jedna od značajnijih vođa Tajlandskog civilnog društva nekoliko mi je puta ponovila svojevrsni moto njihovog pokreta koji odašilje u svijet i sa natpisa na majici koji prekriva nekoć ponosne, danas posrnule grudi. "Dobre djevojke, one idu u raj baš sve... Loše djevojke, idu kud god zažele..."

Sumnjam da razumije da je taj moto već odavno izlizan na Zapadu. Tamo odakle dolaze njihove najbolje mušterije. Tamo kamo ide njihova stoljetna i jedinstvena kultura.